bojan kozomaraO meni

Još od ranog djetinjstva bio sam oduševljen oftalmologijom, za mene najljepšom granom medicine. Pošto sam ujedno bio i dijete profesora oftalmologije, za mene je put moje karijere bio sasvim jasan i vidljiv. Nakon završetka srednje škole i uspešnog okončanja studija na Medicinskom fakultetu Banja Luka, radio sam sve što je bilo moguće kako bih se jednog dana mogao zvati i „oftalmologom.“ Sreća mi se osmijehnula, te sam nedugo po završteku studija dobio specijalizaciju iz oftalmologije u Kliničkom centru Banja Luka.

Trud i rad svakog ambicioznog i vrijednog studenta je bezvrijedan ako uz njega nije talentovan, požrtvovan i nesebičan mentor. U mom slučaju, to su bila dvojica ljudi koji su mi omogućili da u profesionalnom smislu postanem ovo što danas jesam. Prva osoba je moj pokojni otac, koji mi nije samo prenio ljubav prema oftalmologiji, nego je bio i najveća podrška mojoj karijeri. Druga osoba je moj „drugi otac“, prof. Nikica Gabrić, osnivač i vlasnik Klinika Svjetlost. On me je učio ne samo oftalmologiji i najnovijim vještinama, nego i filozofiji i psihologiji života. Zahvaljujući njemu, danas sam ne samo bolji oftalmolog, nego i bolji čovjek.

Liječenje bolesti oka nije uvijek lako, ali je sigurno uvijek interesantno. Živjeti i raditi u zemlji u razvoju i regionu punom izazova nije nikada bez uzbuđenja. Stoga sa ponosom mogu da kažem da sam bio dio tima koji je, sada već davne 2008. godine, prvi put izveo operaciju laserske korekcije dioptrije u Bosni i Hercegovini. Danas su refraktivne hirurške procedure, kao što su LASIK, Epi-LASIK, PRK i LASEK dio moje svakodnevne rutine i istinski nikada ne bih mogao biti srećniji zbog toga.

Osim mojih svakodnevnih stručnih i naučnih aktivnosti, uživam i u menadžerskim poslovima. Već skoro osam godina na čelu sam Klinike Svjetlost u Banjaluci. Svi moji saradnici, doktori i medicinske sestre, su vrijedni mladi ljudi na koje sam svaki dan sve više ponosan.